----------------------------------- Doksas Sre Nov 25, 2015 4:14 pm Voda u Valjevu ----------------------------------- Upravo sam dobio od valjevskog vodovoda ove podatke, pa ako nekoga ne mrzi da cita voleo bih da znam koliko je dobra ova voda za dodavanje u aq direktno sa cesme? SVOJSTVA VODE ZA PIĆE IZ CENTRALNOG VODOVODA U VALJEVU Voda za piće je tečnost bez boje, ukusa i mirisa. Voda za piće u sebi sadrži organske, neorganske, hemijske supstance i pesticide u koncentracijama manjim od MDK, propisane pravilnikom. Temperatura vode je naročito potrebna za određivanje rastvorenog kiseonika, jer njegova rastvorljivost zavisi od temperature. Takođe je potrebno znati temperaturu vode kod hlorisanja, s obzirom da se količina hlora potrebna za dezinfekciju menja sa temperaturom.Temperatura se meri prilikom uzimanja uzorka. Temperatura vode za piće u rezervoaru je od 9-12°C. Miris se može utvrditi prilikom uzimanja uzorka. Rezultat se izražava : bez mirisa, na plesan, na zemlju , hemikalije itd. Miris vode u rezarvoaru je : bez. Ukus vode se određuje samo onda ako je isključena mogućnost infekcije.Ukus vode može biti : slan, gorak, kiseo, sladak itd. Intenzitet ukusa se označava sa : jak, slab i neprimetan. Ukus vode za piće u rezervoaru je : bez. Boja vode se razlikuje u velikim količinama vode.Intenzitet boje se određuje bilo vizuelnom komparacijom, kolorimetrijski ili spektrofotometrijskim metodama.U slučaju mutnih voda boja se određuje u filtriranoj i nefiltriranoj vodi. Boja vode za piće u rezervoaru je : ˂5ºPt Co skale. Mutnoću vode čine suspendovane neorganske materije, dispergovane organske materije, mikroskopski organizmi i slične materije.Intenzitet mutnoće se određuje turbidimetrijski. Izražava se u mg/l silikatne zemlje nefelometrijskim jedinicama. 1° NTU = 2.5 mg/l silikatne zemlje Mutnoća vode za piće u rezervoaru je manja od 1° NTU. pH vrednost vode predstavlje negativan logaritam koncentracije H* jona.Određuje se upotrebom električnog pehametra. pH vrednost naše vode za piće je od 7.0-8.0. Elektroprovodljivost se meri konduktometrom i iznosi 420 µS/cm mereno na 20º C. Utrošak kalijum-permanganata se može smatrati kao merilo prisutnih organskih materija sposobnih da se oksiduju.U vodi za piće je ovaj utrošak ispod 8 mg/l. Hloridi- skoro sve vode u prirodi sadrže izvesnu količinu hlorida u vidu soli natrijuma, kalijuma, kalcijuma , magnezijuma.Sadržaj hlorida u vodi ne sme biti toliko veliki da utiče na ukus vode. U našoj vodi za piće vrednost hlorida oko 6.0 mg/l. Amonijak se nalazi u vodi u obliku soli amonijum/hlorida , amonijum-karbonata itd.On se može javiti u dubokim podzemnim vodama u velikim količinama ali tada potiče od huminskih materija ili je pak redukcioni proizvod. U tom slučaju nije indikator zagađenja vode. Ukoliko se amonijak pak nalazi u plitkim i površinskim vodama, onda je to indikator zagađenja. Amonijak u našoj vodi za piće je < 0.08 mg/l. Nitriti (soli azotne kiseline) su intermedijarni proizvod azotnih jedinjenja i nastaju redukcijom nitrata ili oksidacijom amonijaka te se zato mogu smatrati kao jedan od dokaza za neispravnost vode. Nitrita u vodi za piće ima <0.02 mg/l. Nitrati su soli azotne kiseline , krajnji su oksidacioni proizvod azotnih jedinjenja.Ako su prisutni u velikim količinama, mogu ukazivati na postojanje zagađenja zemlje od strane vode sa ljudskim ili životinjskim otpadnim materijama, čija je oksidacija ili mineralizacija završena. Nitrata u našoj vodi za piće je 6.5 mg/l. Sadržaj rezidualnog hlora u hlorisanoj vodi treba da bude 0.60 mg/l(što odgovara 0.60 g/m³), što nam obezbeđuje neophodnu sadržinu u iznosu od 0.10 mg/l (0.10 g/m³) na krajevima mreže. Slobodni rezidualni hlor u mreži je od 0.20-0.50 mg/l. Alkalitet čine soli alkalnih i zemnoalkalnih metala uglavnom kalijuma, natrijuma, kalcijuma i magnezijuma.To su hidroksidi, karbonati i bikarbonati. Alkalitet predstavlja kvantitativni kapacitet vode pri reakciji sa jakom kiselinom do određenog pH. Naša voda sadrži bikarbonate pa se određuje m- alkalitat koji iznosi 43 cm³ N/10 HCl/ dm³. Tvrdoća vode potiče od rastvorenih soli kalcijuma i magnezijuma.Kalcijum i magnezijum nalaze se u prirodnim vodama uglavnom kao bikarbonati, sulfati i hloridi. Prolaznu tvrdoću čine bikarbonati kalcijuma i magnezijuma . Ukupna tvrdoća naše vode za piće je od 12-15 °dH. Rezidualni aluminijum se javlja kao posledica tretiranja sirove vode u uslovima povećane mutnoće aluminijum sulfatom (koagulaciono sredstvo). Rezidualni aluminijum u vodi za piće je uvek manji od 0.2 mg/l. Voda za piće svojim mikrobiološkim i radiološkim osobinama odgovara Pravilniku o higijenskoj ispravnosti vode za piće.